Urbano i prirodno u Beogradu su nerazdvojni zahvaljujući rekama koje su deo identiteta našeg grada. Ploviti beogradskim rekama znači ostati u njegovom srcu, a pobeći od gužve. Otisnuti se od obale i upoznati pitomu Savu i moćan Dunav. Usporiti vreme, povezati se sa prirodom i svedočiti njenoj lepoti i svim bogatstvima. Uživati u najlepšem pogledu na grad. Zato, siđi do reke i zaplovi.

Pre motora sa unutrašnjim sagorevanja prevoz ljudi i tereta išao je vodom! Poneka pruga i to bi bilo to. Sava i Dunav su vrveli od rečnog saobraćaja, čak i nakon što je izgrađen prvi most. Hans Kristijan Andersen je govorio da su bajke u njemu, a tokom plovidbe Dunavom je „rođeno” „Ružno pače“. U beogradskim marinama i danas se traži mesto više, srećom.

Beogradske reke

Privilegija Beograda je da Dunav od svojih 588 kilometara kroz Srbiju u njemu oblikuje Ratno ostrvo, nudi nekoliko najlepših plaža na svom toku a primajući Savu ističe Kalemegdan, Adu Ciganliju i Međicu baš ovde u srcu grada. Naš grad živi na vodi. Izračunajte koliko je kilometara obale u Beogradu... Sigurno preko 50 a lako ćete doći i do punih 200 kilometara. Skrivena mesta, plaže na obalama ili jednom od 16 gradskih ostrva i znamenitosti su najlepši sa same reke, iz čamca ili sa broda...

O inspirativnosti reka govori detalj da je „Bečki kralj valcera” Johan Štraus na obali Dunava, ali ne bečkoj, već u beogradskom komšiluku napisao kompoziciju “Na lepom plavom Dunavu”.

Paja Vujisić

Zaljubljen u reku, Pavle Vuisić je rešio da mu ne treba stan i imao plan da sagradi brod na kome bi živeo kad nije snimao. Sagradio je više brodova od kojih su neki i danas na vodi. Čak je i odbijao uloge kako bi imao više slobodnog vremena za uživanje na Savi i pored nje.

Dragan Nikolić

Strast ka plovidbi i ljubav prema reci vezuju se za ime glumca Dragana Nikolića. Tome su „kumovali” pomenuti Pavle i Momo svojim pričama i načinom života.

Momo Kapor

Momo Kapor je došao na Adu sa 18 godina i opčinjen njome ostao zauvek. Pisao je i slikao na svom splavu i voleo otvorenu Savu.